Putešestvije developerske zbiljnosti
RatkoM DPE/NTO
Blog - kolovoz 2007
utorak, kolovoz 28, 2007
Zanimljivi rezultati proizašli su iz recentne studije ugledne analitičarske kuće IDC. U nedavnom istraživanju o uporabi različitih formata dokumenata (ODF, OpenXML, PDF itd), na uzorku organizacija i javnog sektora pokazalo se da je (očekivano) PDF kao format najčešće u uporabi i to vjerojatno kao finalni proizvod rada u nekom drugom formatu.

Ono što je interesantno je da je stupanj prihvaćanja novog Open XML formata (dakle, vjerojatno Microsoft Office 2007  proizvoda) prilično dobar, te da ga u uporabi ima prema istraživanju priličan broj kompanija. 

Druga zanimljivost je da je prihvaćanje OpenXML formata daleko bolje nego ODF formata, što je razumljivo jer se većinom radi o korporativnim korisnicima te javnom sektoru. Pretpostavljam da je ODF daleko više iskorišten u "kućnim" varijantama te možda u akademskoj zajednici.


ratkom @ 12:18 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 24, 2007
Jedna zanimljiva: iako su operativni sustavi koje Nokia i Microsoft dva najveća konkurentna (Symbian i Windows Mobile) to ih ne spriječava da zajedno rade i međusobno poboljšavaju svoje usluge koristeći software + service pristup.

Na primjer, upravo je potpisan ugovor između Nokie i Microsofta o postavljanju mobilnih Windows Live servisa na Nokia mobilne telefone (odnosno, Windows Live Hotmail te Windows Live Messegner na prestižnu Nokia 60 seriju).

Nokia i Microsoft već imaju značajnu suradnju na polju digitalnog sadržaja. Dodatno, Nokia je licencirala Microsoft Active Sync protokol kako bi omogućila korisnicima da jednostavnije pristupaju Microsoft Exchange elektroničkoj pošti.

Eto kako pametno možemo naprijed: konkurentnost je OK, ali treba iskoristiti snagu drugih i proširiti svoju ponudu ako je to moguće. Podsjeća me na Outlook Connector za Lotus Notes - konektor koji omogućava Microsoft Outlooku da se spaja na IBM Lotus Notes poslužitelj elektroničke pošte. Tko je na kraju najzadovoljniji? Nadam se, upravo krajnji korisnik i to sa mogućnošću odabira.
ratkom @ 12:07 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, kolovoz 23, 2007
Nakon što sam preživio post oko implementacije, primjetio sam na IBM stranicama zanimljiv članak: "Manage ODF and Microsoft 2007 documents with DB2 9 pureXML" koji govori o tome kako upravljati sadržajem ODF i OOXML dokumenata. Baza podataka (DB2) na jednostavan način importira sadržaj u bazu omogućavajući daljnju obradu podataka.

Prikazan je i izvorni kod za import podataka, koji je, zanimljivo, jednako velik u oba slučaja :). Eto, time se IBM (recimo da sam ga prozvao za opstruiranje procesa OOXML standardizacije, ali recimo da su tehničari bolji ljudi od političara) svrstava u listu tvrtki koje su implementirale specifikaciju ;). Priznajem, ne radi ništa pametno (samo pretvara sadržaj XML dokumenta u HTML dokument) ali uz malo čitanja po specu, eto nam kompleksne primjene.

[23.08.2007] dodatno: ... a ni Njemačka. Naime, jučer (22.08.) njemački DIN - Deutsches Institute fur Normung glasovao je "Yes with Comments" za prihvaćanje OpenXMLa kao ISO standarda.
ratkom @ 19:22 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Microsoftov planira 16.10 objaviti završna izdanja nekoliko novih proizvoda: Microsoft Office Communications Server 2007, koji pruža management platformu za VoIP, IM, email te video conferencing; Office Communicator 2007, desktop klijent za OCS; te Microsoft Live Meeting, programska podrška za Microsoft web conferencing platformu koja trenutno postoji kao hosted service na Exchange 2007 poslužitelju.

Vrijednosti ovakvog pristupa tek treba upoznati, jer većina ljudi i dalje ne vjeruje da je prilično jednostavno zamjeniti PBX (telefonske) centrale te dodati još čitav niz mogućnosti zajedničkog rada uz to. Za one koji su bili ove godine na WinDaysima 2007, sjetiti će se se da su Microsoft Certified Arhitekti, Saša Juratović i Tonino Filipović održali cijeli niz predavanja vezana uz OCS platformu te pokazala rješenja i uređaje koji to koriste (dobro se sjećam da su se zabavljali prenoseći nekoliko servera po konferencijskim dvoranama :)).

Koji je slijedeći korak? Dio Web siteova nagađa da je uprava platforma logičan potez za prebacivanje u S+S model (SaaS) te da se jednostavno može ponuditi kao servis unutar hosted modela pojedinog service providera. Uistinu, zašto to ne bi bilo tako? Ako je telefon samo usluga za koju mi ne treba "hardware" - znači li to da onda recimo t-com ili vipnet možda "hostati" moju telefonsku centralu? I to sa dodatnim uslugama za koje mi ne treba nikakav lokalni stoj? Možda će veće organizacije odbaciti ovakvu mogućnost, ali je sasvim logično da bi kombinaciju telefona i maila za srednje i manje organizacije vrlo jednostavno mogao hostati jedan ovakav provider, i to uz sve pogodnosti imanja mobitela, telefona, faksa, mailboxa, voice mailboxa itd. Hoće li to imati odgovarajuću kvalitetu? Microsoft radi i na tome: upravo je obznanjen Microsoft Office Communication Server 2007 Quality of Experience Monitoring Server...

Dio ove infrastrukture već možete izgraditi i danas, nažalost po povećanoj cijeni. Microsoft upravo radi na tome da ovakve mogućnosti prenese širokim narodnim masama te da jednostavno možete potpisati ugovor s providerom i imati svoj PBX + mail sustav. 

Za početak, dobro proučite što vam nudi nova OCS platforma. Korak dalje izgleda prilično blizu.
ratkom @ 12:58 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, kolovoz 21, 2007
Potaknut raznim upitima koji kao zajednički nazivnik imaju riječ security, podsjećam vas da je možda najbolji način da pratite što Microsoft objavljuje u smislu security pitanja, rješenja i patcheva upravo blog koji se bavi time, a održava ga Microsoft Security Response Center.

Osim što se jednostavno možete pretplatiti na njega koristeći RSS 2.0, možete otvoriti i vezu na Windows Live Alerts, pa svaki put kada se nešto objavi, eto i poruke u Live Messengeru! Jednostavno i korisno.
ratkom @ 15:51 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, kolovoz 20, 2007
Trakavica se nastavlja: čitam danas dokument kojim je Kenija ( vidi prethodne postove na ovu temu) poslala svojih 200 zahtjeva za izmjenama u OOXML specifikaciji kako bi ista dala svoj glas ZA standardizaciju Open XML formata. To je dio standardne procedure. Čitam zahtjeve i mogu reći da je većina zahtjeva sasvim korektna - Microsoft ili nije dovoljno jasno specificirao pojedine dijelove ili ih je pogrešno specificirao. No, kako se približavamo kraju, zahtjevi postaju malo zanimljiviji, i s nogu me obara zadnji zahtjev (format je primjedba, predloženo rješenje).

Primjedba:
"From the overall document contents, it is acutely clear that no effort has been made in OOXML to start from the existing ISO standard for the representation of documents in XML, that is ODF 1.0, ISO/IEC 26300:2006. We can see no reason for that deliberate departure and contend that unneeded differences are harmful,  and request that the OOXML proposal be rewritten starting from the existing standard."

Prijedlog promjene:
"Rewrite OOXML starting from ODF 1.0, ISO/IEC 26300:2006, for all matters that apply."

Da ne pratim bolje, pomislio bih da smo negdje u 90-tima i da Microsoft nešto ultimativno zahtijeva. Kako ovo komentirati? De facto, Kenija IBM (;)) traži da Microsoft napusti svoj OOXML, preuzme ODF u verziji 1.0 (koja btw ima određen broj nedostataka, i ekipa već radi na spec 1.2) i napiše što? Microsoft ODF implementaciju. Zanimljiv zahtjev. - već vidim da će Kenija glasati protiv :). [Ispravka: Kenija je glasala ZA, ovaj navod je bio više ciničnog karaktera upućen na strukturu uspostavljanja primjedbi - vidi komentare]. Ovo je prilično nerazumno u procesu u kojem ISO mora osigurati win-win situaciju za sve strane i ne vjerujem da će biti stav većine NB (National Body) grupa koje glasaju o standardizaciji Open XML formata. 

Bit će interesantno pratiti kuda ovo vodi i to iz čisto tehničke perspektive procesa (evo primjedbe, evo odgovora, evo primjedbe na odgovor, evo odgovora na primjedbu na odgovor, evo...)

ratkom @ 12:48 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 19, 2007
Ponekad je to najbolji primjer coopetition [cooperation/competition] priče: iako su na nekim poljima ljuti protivnici (čitaj ODF/OOXML), negdje i surađuju za opće dobro: upravo pročitah novi WP o interoperabilnosti na nivou datacentra i web servisa između ove dvije kompanije. Objava se nalazi na SUN-ovim web stranicama.



Datacentar je stara priča: SUN pruža 64 bitnu hardversku plafformu na kojoj se vrti između ostalog i Microsoft Windows software te SUN pruža potpunu podršku za MS operativni sustav na svojoj platformi. Primarni ekspert za scale-up sustave, SUN vidi svoju šansu u zahtjevnim serverskim aplikacijama kao što je MS SQL Server.

Druga zanimljivija priča je zajednički rad na Web Services projektu pod radnim nazivom Tango (Web Services Interoperability Technology), a koji za zadatak ima postići potpunu interoperabilnost između SUN J2EE implementacije te Web Service projekata razvijenih uz .NET 3.0 Windows Communications Framework (WCF).

Znam, napisao sam da je interoperabilnost mrtva, ali mislio sam, za nekoliko godina :). Do tada, vidjeet ćemo što sve mogu ovakvi projekti.
ratkom @ 19:17 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, kolovoz 18, 2007
Koliko je komplicirano "implementirati" OpenXML specifikaciju? Neizrazito pitanje na koje je teško dati odgovor. Stariji programeri bi naravno rekli: ovisno o tome što rješavamo implementacijom. Bilo koja implementacija naravno služi tome da bi riješili određeni zadatak. Netko želi pisati dokumente. "Implementira" (čitaj: instalira) si Word. Netko želi obrađivati slike. Implementira s Adobe Photoshop. Netko želi voditi poslovanje. Implementira si SAP. Netko želi zbrojiti dva broja. Implementira si… nešto. Dakle, koristiti riječ implementacija bez popratne specifikacije zadatka vrlo je neprecizna definicija problema.

"Kako implementirati Open XML" ponekad je tema blogova i foruma iz praktičnog primjera jer za prihvaćanje nekog rješenja kao standardnog ili uporabljivog, potrebno je imati referentnu listu implementacija na kojima ste dokazali da se rješenje da "implementirati". Svaki iole pametniji korisnik kod nas uvijek traži reference - nekad ih imate, a nekad tek uvodite neku tehnologiju pa je ta lista malo manja.

Isto je i kod Open XML-a. Jedan od zahtjeva ISO certificiranja je da postoji referentna lista implementacija u svijetu, odnosno, rješenja koja koriste Open XML specifikaciju. Danas već nije tako mala, a dobar dio bitnih softverskih kuća koristi Open XML (Corel, Novell, Apple, RIM, Altova…) - lista raste. Neki podržavaju i Open XML i ODF, neki samo jedan standard (recimo Apple koristi Open XML u iWorks aplikacijama te u iPhoneu, ali ne i ODF).

 Ako idemo za onim prvim, dakle što jednostavnije to bolje, napravimo "Hello World" dokument u Wordu. Većina programera se sjeća da su se svojedobno jezici mjerili po tome koliko je jednostavno napraviti Hello World primjer, a ja ću ga iskoristiti za sličan primjer. Premalo je prostora za korak-po-korak pristup - primjer je trivijalan, postan je na MSDN-u, i sastoji se od copy-paste pristupa, pročitajte dio "Walktrough: Creating a Word XML Format File" .Da pišemo svoju "implementaciju" onda bi izvorni kod vjerojatno morao generirati ove dijelove dokumenta, pa "princip je isti sve su ostalo nijanse" pristup.  Da li je to kompleksno? Ukupno sam nabrojao 80 tak linija XML koda - trivijalan zadatak za programera početnika. No kao što rekoh, zadatak je jednostavan. Da li se može "implementirati"? Doh, rekao bi Homer Simpson. Moj kolega Darko Jovišić drži jednodnevni Open XML tečaj nakon kojeg bi programer prosječnog znanja mogao savladati osnove "implementacije".

Što ako je "kompleksan"? Što ako želimo napisati svoj Microsoft Office (i recimo nazvati ga Open Office :))? Naravno, onda će nam trebati malo više informacija i vremena da i to savladamo. Da li je to danas moguće? Jest, sučelje je otvorenog tipa. Traži li truda? Naravno. Dakle, da se Open XML može jednostavno implementirati? Da, možda i ne. Ali odgovor je točan za bilo koje neprecizno pitanje tog tipa, pa… ipak morate probati sami. Ekipa iz Gemboxa (vidi malo prijašnji post) vam može dati svoju priču jer su to oni uspješno napravili za scenarij koji im je trebao (a nije tako lagan, gotovo su napisali svoj Excel). Da li je to jednostavno napraviti s bilo kojom specifikacijom? Ja bih rekao da je zapravo svejedno kakva je specifikacija - uvijek ćete imati zabavu. Uzmimo na primjer sličan standard pod imenom Open Document (ODF). Standard je na "tržištu" već preko 2 godine, vjerojatno dovoljno vremena da se prilično upoznamo s njim. Nedavno sam naletio na test stranice implementacije standarda koje razvija Intel. Pogledajte rezultate testa  KOffice i OpenOffice implementacije. Rezultat: niti jedan niti drugi  nisu 100%  udruživi s standardom koji koriste - ODF-om. Dakle, kompleksna implementacija je upravo to - kompleksna. Za MS nemam rezultate, ali je već napravljen alat koji vrši provjeru udruživosti (Package Explorer), pa ćemo vidjeti.

Dva dodatna poučka:

a) Moram li biti udruživ s ranijim verzijama Worda? Ne. Naravno da možete reći "ja podržavam samo docx format" i time biti oslobođeni raznih opcionalnih elemenata koji definiraju kako upravljati starijim dokumentima, a koji su upravo tema rasprave "zašto uopće postoje". Ponavljam, elementi su opcionalni. Čuda tipa UseWord95LineBreaks ili kako već koriste se samo po potrebi. Konkurentni standard, ODF ima sličnu majstoriju, ali je skriva iza elementa "config-item" (odlično istraživanje o igrama OOXML i ODF formata pročitaje ovdje). O tome mogu u nekom kasnijem postu, po potrebi. U svakom slučaju, kod obe specifikacije je isto: možete i ne morate ih koristiti.

b) Moram li biti majstor dokumentacije? Ne. Naravno da ćete čitati samo ono što vas zanima i ono što ćete brzo dohvatiti kroz indeks. Sada je pitanje: je li ta dokumentacija preogromna (spominje se 6.000 stranica). Kako za koga. Sjetimo se samo meni omiljenog izdanja Visual Studio v1.0 (cca '93)- kutije s preko 10.000 isprintanih stranica. Tada se dokumentacija još printala, danas to osim IBM-a rijetko tko radi. Pitanje je naravno što je dostupno u elektroničkom obliku, i naravno koja je kvaliteta dokumentacije. A tu je i Internet i tutoriali i web stranice i blogovi i support i što ja znam što sve ne.

Dakle, OOXML ili ODF? Što je lakše? I jedan i drugi imaju scenarije u kojima su vjerojatno bolji. Ali to će ocjeniti situacija, zadatak, specifikacija ili tako nešto.

Pouka za sve mase na bilo kojoj strani: tipkovnicu u ruke, razvojni alat na zaslon. Provedite nekoliko dana u razumijevanju standarda i implementacije, a onda (ako ste programer) … odaberite sami što bi "implementirali". Dakle, napustimo može, ne može, jednostavnije, složenije priču. Ja tvrdim: može i može odmah - već dugo vremena mi je omiljena "Logika je ista, samo je pitanje sintakse". 

[19.08.2007] dodatno: naletio sam na jedan sasvim drugačiji, da ne kažem pametniji pristup. Njemački Fraunhofer Institute for Open Communication Systems kooridnator je Working Group DIN (DIN je njemački HZN) Committee NIA 34, na projektu koji će definirati interoperabilnost i mogućnosti konverzije između 2 formata: OOXML i ODF. Po njima, niti jedan neće biti dominantan, pa je možda bolje posvetiti se njihovoj međusobnoj suradnji. Kao što bi rekao Garry Lineker: "Nogomet je igra u kojoj uvijek pobjeđuju Nijemci".  

[20.08.2007] dodatno: Darko je počeo pisati mali tutorial kako graditi rješenja na OpenXML formatu, pa navratite do njegovog bloga. Prilično interesantno.

[23.08.2007] dodatno: VSJ (Mike Ormond) objavio je dobar članak: Programming Office documents with Open XML. Jest da naš Darko piše bolje, ali ni ovaj nije loš.


ratkom @ 22:11 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, kolovoz 17, 2007
Da se maknemo malo iz procesno političkih rasprava oko standardizacije i budemo malo kreativni. Za one koje zanima kako Open XML funkcionira "iznutra" i što se s njim može napraviti, objavljena je besplatna ebook knjiga Woutera van Vugta (MVP) Open XML Explained, koju možete downloadati ovdje. Dobro štivo za pripremu rasprave oko Open XMLa.

Potom, dobar nastavak je daljnja edukacija koju možete pronaći na OpenXML Developer siteu, a kao najnoviji sadržaj pojavljuje se OpenXML Developer Workshop s uistinu mnoštvom informacija o formatima.

[19.08.2007] dodatno: odličan whitepaper "Open XML Overview" koji možete pronaći na stranicama ECMA-e. Malo detaljnije štivo, ali must-read za one koji proučavaju OOXML.
ratkom @ 23:17 |Komentiraj | Komentari: 0
Sjećate li se Dr. Dobbs magazina? U moje (programersko) vrijeme nestrpljivo smo čekali novi broj koji nas je uvodio u tajne C/C++ programiranja - tada je ova literatura ne bila obavezna već je imala status ikone o kojoj se govorilo s poštovanjem. Izaći na špicu s Dr. Dobbsom pod rukom nije bila poruka za bilo koga, ali tko ju je razumio... Naravno, pretjerujem :).



Čitam u novom (online) izdanju dobar članak o "povratku desktopa", odnosno kako se klatno (pendulum) ponovno vraća nazad nakon što je nekoliko godina bilo u prostoru "oblaka", čitaj Interneta. Vraća li se vrijeme "offline storagea"? Za one koji su bili na MS Advanced Technology Dayu 2 znaju da je upravo to jedna od mojih tema o kojima sam razglabao držeći predavanje "Software + Services". Pročitajte članak...
ratkom @ 20:11 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, kolovoz 16, 2007
Znam da sam se raspisao oko ovoga, ali toliko je (da upotrijebim omiljeni akronim ekipe koja na neki način ima problema s Microsoftom [Majkrosoftom]) FUD-a oko ovoga da me zabavlja nerazumijevanje temeljnih principa i procesa koji funkcioniraju prilikom standardizacije. Ponavljam, govorim o PROCESU a ne o fuzzy-logic-I-hate-Microsoft pristupu većine blogova koji dolazi iz emocionalne polovice mozga.


Dosta se blogova raspisalo oko "fasttrack" procesa - i ja sam to učinio nekoliko postova ranije. No moja namjera je bila da objasnim tehnički prirodu procesa, a vidim da je priroda stvari takva da je potrebno razjasniti još neke detalje (nemaju veze s procesom, nego s razumijevanjem okoline nastanka standarda). Tri važne stvari koje ljudi uglavnom ne razumiju:


1. Čemu služi fastracking proces? Pojednostavljeno, da bi se već postojeći standardi (industrijski ili standardi drugih organizacija) certificirali kao ISO standard. ECMA 736 (OpenXML) postojeći je standard certificiran u ECMA organizaciji. ECMA je podnijela zahtjev da se ECMA 736 standard certificira kao ISO/IEC 26300. Proces dakle nije stvaranje novog standarda "od nule" već certificiranje jednog od postojećih, drugih organizacija.


2. Fastracking ne traži perfekciju standarda. Zapravo, perfekciju ne traži niti jedan ISO proces, iz jednostavnog razloga jer je perfekciju nemoguće postići. Valjda do danas ne bi imali niti jedan standard. Nakon svakog koraka standardizacije, postavlja se lista pitanja, neslaganja i komentara i vraća kao upit prema ECMA-i, koja je dužna na njih odgovoriti. Na primjer, ovdje je odgovor nakon Contradiction faze (btw dajte si truda i pročitajte komentare vezane uz ODF - čini mi se da su standardi više slični nego različiti u svom pristupu...) Samo glasanje dozvoljava da se spec proglasi standardom pod uvjetom da se neke stvari isprave prije ("No with Comments" - "We dissaprove for the technical reasons stated, acceptance of specified technical modifications will change our vote to approval") ili kasnije ("Yes with Comments" - "We approve technical content of the draft with comments appended"). BTW: ODF je prihvaćen kao standard s gomilom naputaka što još treba popraviti - vidi rezultate glasovanja (ZIP datoteka u dnu).


3. Fasttrack ultimativno vodi ka prihvaćanju standarda. Primjetite još malo točku br 2. Svi koji glasaju "No" moraju službeno napisati zašto, te što je puno bitnije, dodati kako ECMA mora modificirati prijedlog standarda da bi bio prihvaćen. Bottom line: postoji svijetlo na kraju tunela. Ako ECMA pristane modificirati standard kako kako bude (ako)  onda će Open XML postati ISO /IEC standard.

I tako... dalo bi se pisati o tome. Ali ono što je stvarno začudno (a prijatelj Vjeran me podsjetio na to) je pitanje zašto je Microsoft uputio Open XML na ECMA standardizaciju? Znat eli zašto? Zato što je to zahtjevala Europska Unija (EU)! I to službenim dopisom koji možete vidjeti ovdje. Dakle, dear Microsoft, ako igramo kako treba, potrebno je napraviti standardizaciju. Pa eto... primjetite liniju: "Microsoft should consider the merits of submitting XML formats to an international standards body of their choice"...


 

ratkom @ 20:02 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, kolovoz 10, 2007
Možda nezasluženo u sjeni globalnih prepucavanja oko OOXML standardizacije, naši proizvođači softvera uredno prate (a ponekad su i ispred) potrebe i želje korisnika. Tako je domaća tvrtka GemBox Software (strani naziv za globalno tržište), koji je osnovao Željko Švedić, moj kolega iz Microsofta koji se otisnuo u poduzetničke vode, već izdala razvojnu komponentu GemBox.Spreadsheet (.NET komponenta koja piše, čita, upravlja s svim oblicima Excel datoteka). 

Možda ne bi bilo super zanimljivo da komponenta ne podržava i novi Microsoft Open XML format Excel datoteke (XLSX) te time postaje "referentna implementacija OpenXML formata". Ne ulazim u uporabnu vrijednost komponente, kao što Željko kaže "... skinite besplatnu verziju i isprobajte." Ali referentni navodi izgledaju odlično. BTW: ako netko radi slične stvari, rado bih to saznao - uvijek me interesira čime se sve ekipa bavi. A moj blog/mail je na ovoj stranici....

ratkom @ 14:29 |Komentiraj | Komentari: 0
Vrijeme je platformno - arhitekturalnih promjena: Internet je postao nezaobilazna platforma i svi se bave pitanjima "software + services" ili "software as a service" te njihovom realizacijom. Microsoft ima svoju filozofiju koja je objedinjena u Live uslugama, a kojih je danas popriličan (sve veći) broj.

Microsoft danas objavljuje novi proizvod iz svoje Live obitelji: Windows Live SkyDrive - novi Live servis koji korisniku dodjeljuje 500MB prostora "u oblaku" (čitaj: na Internetu). Recimo da bi mogli reći da je ovo vaših osobnih pola gigabajta prostora na Internetu, gdje po pretpostavci dobivate nekoliko zaštićenih direktorija u kojima možete pohraniti datoteke i koji su potpuno zaštićeni od drugih korisnika.



Naravno, možete kreirati svoje dodatne direktorije te odrediti koji korisnici mogu pristupiti kojim direktorijima - slično onome što bi napravili na svom računalu ili na dijeljenom disku mrežnog poslužitelja.

Ovdje možete pogledati mali video (demo) o tome kako to funkcionira... Ako je to bila dobra vijest, onda jedna manje dobra za kraj: ako imate LiveID account na kojem ste priznali da ste iz Hrvatske :) onda ćete se morati još malo strpiti jer usluga trenutno nije dostupna za naše krajeve. Što znači da ćete se barem na trenutak virtualno preseliti u neku zemlju u kojoj ste oduvijek željeli živjeti...

Još jedan korak u Web 2.0 / S + S (software + services) arhitekturi. Kako je u najavi još nekoliko servisa, sa zanimanjem pratim. Više informacija na Windows Experience blogu...

ratkom @ 13:17 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 8, 2007
Iako znam da će ovaj post izazvati dosta polemike, namjera mi je zapravo sasvim drugačija no što bi površni čitatelj mogao zaključiti čitajući pripadni izvještaj. Kao osvjedočeni pobornik strukture i metodologije u pristupu bilo čemu, zanimljivo mi je vidjeti kakav utjecaj ima globalno korporativna inicijativa "Security Development Lifecycle" - odnosno, producirajmo izvorni kod i mislimo na sigurnost operativnog sustava. Kao jedan od elemenata prije tri godine pokrenute Trustworthy Computing inicijative, SDL je omogućio da programeri pišu kod sa što manje kritičnih grešaka te da je platforma sigurnija i pouzdanija za uporabu.

Evo i rezultata: prema objavama kompanija koje objavljuju kritične propuste svojih proizvoda (a potom ih i popravljaju) a tu su RedHat, Ubuntu, Novell, Apple i Microsoft (barem u ovoj studiji) u prvih 6 mjeseci od izlaska proizvoda Microsoft Vista je imao najmanji broj kritičnih propusta. Ne izvodim nikakve zaključke, to ćete napraviti sami, ali brojke su jednostavno prikupljene s službenih stranica pojedinih kompanija.

Jeff Jones, jedna od zanimljivijih faca na području securitya, napisao je mali izvještaj, i moram priznati, iako nisam sigurnosti ekspert, prilično jednostavno ukazuje na današnju problematiku sigurnosti operativnih sustava. Tko je Jeff? Ukratko: "Jeff has been a security guy for 19 years. Some of the more interesting jobs he's done: security consultant doing risk assessments for the Air Force; security consultant for the NSA Orange Book program; kernel and TCP/IP developer for Trusted Xenix; Darpa researcher; VPN developer for Gauntlet firewall; security consultant in EMEA; Director of Product Management for McAfee corporate AV; VP of Product Management for PGP, Cybercop Scanner and Gauntlet firewall; and a director in the Microsoft security group".
ratkom @ 17:57 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Iza ovog kriptičnog naslova nalazi se nova verzija (CTP3) Microsoft ESB Guideancea - odnosno Microsoft preporuka kako graditi Enterprise Services Bus temeljen na Microsoft tehnologiji, ili ako ga već imate na nekon drugom proizvodu, kako povezati vaš ESB s Microsoft Services Oriented svijetom.

Naravno, izdanje se nalazi na CodePlexu, a ako vas zanima pristup do dokumentacije, možete ju pronaći na adresi: Microsoft ESB Guideance (notCodePlex).



slika: arhitektura komponenti Microsoft Enterprise Services Bus-a

Microsoft ESC arhitektura građena je oko Microsoft BizTalk 2006 Servera, koji je dokazana platforma za orkestraciju, transformaciju, poslovna pravila, te razne druge namjene te koji svoj posao već obavlja u dijelu hrvatskih tvrtki. 

Planiram napisati jedan malo veći dokument o MS ESB arhitekturi (a i nešto vezano oko SOA arhitekture) pa se strpite da završi godišnji odmor :).
ratkom @ 12:05 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, kolovoz 7, 2007
Potaknut malim grafikonom u zadnjem broju PM Networka, članak u rubrici "klasa 470" bavi se pitanjem propadanja projekata. Prenosim link na site projekture, pa ako vas zanima... 
ratkom @ 14:23 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, kolovoz 6, 2007
Ako već niste saznali, u ovom trenutku naši studenti brane boje Hrvatske u dalekoj Južnoj Koreji na natjecanju Imagine Cup 2007. Neznam kako bi im drugačije dao podršku, pa eto mali post i link na Viborov članak gdje uistinu ima dosta informacija.

Pratim ovo takmičenje već nekoliko godina i uvijek me iznova iznenade ideje koje ekipe imaju. Prošlogodišnje su se čak uspjele i komercijalizirati, pa je eto, IC postao ono što mi zovemo "rasadnik talenata"...

Čisto osvježenje nakon ove naporne ooxml, privacy, interoperability priče i postova :)
ratkom @ 20:44 |Komentiraj | Komentari: 0
Čitajući blogove koji se trenutno pojavljuju na našoj blogosferi zapazio sam nekoliko koji su post ili dva posvetili Open XMLu i standardizaciji. Situacija je jednostavna (i programerski implementabilna :)): IF (HATE_MICROSOFT = 1) THEN NO_OOXML ELSE YES_OOXML ENDIF. Neznam zašto, ali ljudi sve gledaju kroz prizmu "volim, ne volim" pa tako baratamo raznoraznim izjavama i napucima s drugih izvora, blogova itd, a da nismo proveli niti trenutak provjeravajući navode drugih pojedinaca.

Rado bih vas sada uputio na te blogove, ali odreda su anonimni - moje osobno pravilo je ipak uputiti vas negdje gdje možete imati referentnu informaciju - bilo da je od pojedinca ili organizacije.  Uistinu nema mjesta da idem korak po korak, ali krenut ću od prve zamjerke pa kad stignem obratit ću pažnju i na ostale -  zato redovito na ovaj blog. Dakle, jedna od najvećih je: Microsoft koristi FastTrack ISO proces kako bi što brže progurao svoj format. Što brže? FastTrack nije izmislio MS, a nije niti brz niti jednostavan. No, OK, sad ne morate vjerovati meni, vidimo što ima na Webu...

Kako je izgledao proces standardizacije ODF formata?

Konzultirajmo majku svih mudraca: wikipediju: "The first official ODF-TC meeting to discuss the standard was December 16, 2002; OASIS approved OpenDocument as an OASIS Standard on May 1, 2005. OASIS submitted the ODF specification to ISO/IEC Joint Technical Committee 1 (JTC1) on November 16, 2005, under Publicly Available Specification (PAS) rules. 

After a six-month review period, on May 3, 2006 OpenDocument unanimously passed its six-month DIS ballot in JTC1, with broad participation,[3] after which the OpenDocument specification was "approved for release as an ISO and IEC International Standard" under the name ISO/IEC 26300:2006.[4] After responding to all written ballot comments, and a 30-day default ballot, the OpenDocument International Standard went to publication in ISO, officially published November 30, 2006." 

Pasted from <http://en.wikipedia.org/wiki/OpenDocument>

 Dakle, PAS pravilo kaže 6 mjeseci pregleda + mjesec za odlučivanje, ODF je predan u 11. mjesecu 2005, a odobren u 05. 2006. Dakle, 6+ recimo 1 mjesec. Točno kako bi i očekivali od PAS pristupa.

Kako izgleda proces standardizacije OOXML formata?

 Opet malo wikipedije: "As an ISO external Category A liaison, Ecma have submitted Ecma 376 to the ISO Fast Track process, the same process available to National Standard Organizations." …  Od čega se sastoji famozni Fast Track proces? Za razliku od PAS pristupa, Fast Track ima jedan korak više i to početnu 30 dnevnu "Contradiction Phase" - wikipedija "The fast track process allows a 30 day review period by national standardizing bodies (NBs), during this period NBs may identify to the JTC 1 Secretariat any perceived contradiction with other JTC 1, ISO or IEC standards." 

Potom slijedi 5 mjesečni Ballot: "The JTC 1 directives state that regardless of whether or not resolution is reached on the question of contradiction, a five-month ballot commences immediately. So, on 2007-04-02 the ISO JTC 1 Secretariat duly informed Ecma International that the five-month DIS 29500 (Office Open XML) ballot period had started and would close on 2007-09-02."  

Dalje, postoji period za odlučivanje, odnosno za glasanje, ali ako se pojavi bilo kakav prigovor (a vjerojatno hoće, jer postoje najave za odlučivanje "Yes, with comments") potrebno je pričekati da se odradi Ballot Resoultion Meeting: "In the last stage of this Fast Track standardisation process there can be a Ballot Resolution Meeting (BRM) if needed in which submitted comments with the submitted DIS can be resolved. The BRM will have been called at the discretion of the SC34 secretariat at the end of the 5 Month Ballot. The outcome of this meeting effectively decides whether DIS 29500 succeeds or fails in its bid to become a full International Standard".  

Slijedeći BRM najavljen je za veljaču 2008, što bi dodalo dodatnih 6 mjeseci… Dakle: 1 mjesec za Contradiction + 5 mjeseci za Ballot + odlučivanje, gotovo isto kao i PAS proces. S time da je ODF preskočio Contradiction Phase dio procesa, jer ga, eto, PAS proces ne poznaje. Ali dobro. U najmanju ruku procesi traju identično, a vjerojatno je da će Microsoftov malo duže trajati.

I PAS i FastTrack jednostavno su standardni procesi koje je definirala sama ISO organizacija. Na kraju krajeva isti ljudi odlučuju (dakle o OOXML-u odlučuje ISTI Technical Committe koji je odlučivao i o ODF-u...)

I sad me zanima gdje je problem s FastTrack procesom? To je samo jedan od oblika submitiranja prijedloga, ovisno o tome koje opcije ima grupa koja predlaže standard.  Traje isto, kompliciraniji je i može se duže razvući. Zapravo bih rekao, loš pristup za Microsoft :) 

P.S. Prihvaćam da je moje znanje ograničeno i da nešto možda ne razumijem. I da sam možda mogao biti bolji u matematici. Ali čini mi se da ISO procesi i nisu teški za razumjeti, osim ako ih ne želiš razumijeti, ali to je onda priča s početka ovog posta...


ratkom @ 18:15 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, kolovoz 3, 2007
Približava se 2.9. datum kada bi ISO/JTC1 komitet trebao odlučiti da li će ECMA 736 standard (Open XML) biti ratificiran i kao ISO standard. Vatre gore, munje sijevaju i puno se teksta napisalo podržavajući za i protiv cijelog procesa, a sve vrvi o theničkim mogućnostima jednog i drugog standarda (drugi je već ratificirani Open Document Format - ODF).

[dodatak 3.8.2007 U časopisu Infotrend br. 151/7 pojavio se zanimljiv interview s Mark Lange-om, višim savjetnikom za strategiju Microsofta, a upravo glede izbora OpenXML-a kao jednog od otvorenih standarda.]

Ono što bi nas stvarno trebalo zanimati su sučelja (intefraces) a na sadržaj (content) ili metanivo (description). Kako nas povijest uči - pogledajmo jedan ne tako davni primjer. Web Servisi. Do nedavno (kada kažem nedavno mislim na 2-4 godine u informatičkom svijetu, poimanju vremena), imali smo priličan kaos kojeg i danas pomalo osjećamo. To što su implementacije bile različite nije me toliko brinulo, ono što je bio stvaran problem jest da servisi nisu međusobno "pričali" - sučelja su bila drugačije organizirana i vi jednostavno niste znali kako, na primjer, saznati listu servisa i parametara koje pojedino sučelje podržava.

Now, WS* enters the stage. Prije no što je definiran WS-ReliableMessaging (kojeg je definirala grupa vendora u kojoj su BEA, IBM, Microsoft, Tibco, dakle svi koji nešto znače na EAI polju tijekom 2003 godine) postojale su i implementacije OASIS grupe (pod imenom WS-Reliablity, pod patronatom Fujitsua, ORACLEa, SUNa, NEC-a itd...). Sve izgleda kao da bi moglo doći do velike nesuglasice, najblaže rečeno. No i prije toga stvari nisu izgledale jednostavno: sjetite se OSF DCE, CORBA, DCOM, Java RMI, and .NET Remoting "standarda" raznih proizvođača. Imamo li danas zajednički standard? Ne. I dalje dio izvođača vozi WS* priču, dio je vjeran REST priči, a dio, poput Microsofta koristi i jedno i drugo i treće (npr BizTalk ima svoju implementaciju BizTalk Server Messaginga) a s Microsoftom i njegovi korisnici. Znači li to da je svijet neinteroperabilan? Naravno da ne - sve se više i više povezujemo. "Um caruje, snaga klade valja" i ovdje vrijedi - snaga postoji samo nam trebaju umovi (čitaj: ljudi koji znaju što im je za napraviti).

Čemu uvod za sasvim drugačiju OpenXML priču? Očigledno je da problematično nametanje jednog standarda (ODF) nema nikakvog smisla. Što se tiče globalnog svijeta, može biti nekoliko standarda, vrijeme i vrijednost će pokazati što je najbolje (VHS vs. Beta, HD-DVD vs. BlueRay). To ne znači da oni ne mogu koegzistirati (čujem da dolaze playeri koji mogu pokretati i HD-DVD i BlueRay diskove), pa čak i nadograđivati postojeće standarde. Bojimo li se da nećemo moći surađivati? Naravno da ne, SVE DOK JE SPECIFIKACIJA OTVORENA. To znači, meni je bitno da mogu pročitati sadržaj, a to mogu ako imam opisano i otvoreno sučelje. Sučelje je u ovom slučaju specifikacija a što ću na sučelju koristiti (koja verzija, koji parametri) može biti obavezno ali i proizvoljno. Ponavljam sve dok mogu dohvatiti sadržaj (odnosno, dok znam KAKO ću ga dohvatiti) I DONT CARE. Pa koliko bi na kraju onda bilo formata zapisa slike?? Jedan? Dva? Koji? Podsjetimo danas je tu GIF, JPEG, PNG, BMP, TIFF ... valjda ih ima 40 + ili 100+ . Može li ih Adobe Photoshop sve otvoriti? Pa naravno.

Prvi razuman korak u tome upravo je odluka američke države Commonwealth of Massachusetts, koja ne samo da preporuča XML, već preporuča 6 (!) formata zapisa (od kojih neki nisu XML), i to pod grupama "Open Formats": (ODF, Open XML, plain text te HTML) te još dva formata pod "Other Acceptable Formats" (PDF i RTF) (vidi sliku)...



Koji su razlozi za to? Evo pametnog odgovora ekipe iz CoM:

Za ODF, ETRM (Enterprise Technical Reference Model) navodi "The OpenDocument format is currently supported by a variety of office applications including OpenOffice.org, StarOffice, KOffice, NeoOffice 2.1, and IBM Workplace. In addition, there are a number of translator software solutions that enable other office suites, such as Microsoft Office, to translate documents to and from OpenDocument Format for text documents. In the future, there will be translator software solutions for spreadsheets and presentations as well."

Za Open XML, ETRM navodi "The Open XML format is currently supported by a variety of office applications including Microsoft Office 2007, OpenOffice Novell Edition, and NeoOffice 2.1. Corel has announced Open XML support for WordPerfect 2007. In addition, the Microsoft Office Compatibility Pack enables older versions of Microsoft Office such as Office 2003, XP and 2000, to translate documents to and from Open XML Format for text, presentation and spreadsheet documents."

Unutar "Open Format" opcije, još su dva preporučena formata plain text te HTML. Za plain text ETRM navodi da je "is the most portable format because it is supported by nearly every application on every machine," ali dodaje "should not be used for documents where formatting is important or is part of the official record." ETRM opisuje HTML Kao "the preferred format for documents that will be accessed through the Internet/Intranet or using a web browser."

Na kraju tu su i dva non-open formata, PDF i RTF. PDF "may be used for documents whose content and structure will not undergo further modifications and need to be preserved," dok RTF može biti iskorišten za "for ease of interoperability among different systems however XML-based document formats must be considered as a first choice."

Jesu li specifikacije savršene. Ne. I ODF (trenutno u ratificiranoj verziji 1.0) radi na verziji 1.2 gdje ispravlja svoje nedostatke i mane. I OpenXML ima nedostataka (o tom na drugim blogovima) koje treba ispraviti. Proces je u tijeku i upravo zato postoji kategorija "Approve With Comments". Dodatke treba ispraviti, a ne blokirati razuman proces zbog nevjerojatnih motiva. Ali o tom, potom.

Više o tome možete pročitati na blogu Dougha Mahugha - čovjek prati ovo puno dublje (član je USA komiteta) pa je zanimljivo sve saznavati iz prve ruke.




ratkom @ 18:29 |Komentiraj | Komentari: 0
Ponekad zbilja uzimamo stvari zdravo za gotovo. Neznam da li je to naslijeđe edukacije i okoline sustava u kojem smo rasli (dakle mi, starija generacija X), ili nešto drugo. Recimo, pitanje privatnosti. Prosječni građanin danas to pitanje izjednačuje s pitanjem JMBG-a kojeg smo uspješno (da li?) ukinuli. Isto tako, informatičari brinu druge brige (npr Microsoft s pitanjem podataka koje prikuplja za svoj ad-generated business ili Live usluge). No neki problemi leže vrlo blizu, i htjeli, ne htjeli, borimo se s njima svaki dan.

Nedavno sam ima prilike registrirati auto. Srećom, danas to više nije takva muka kao nekad, kada je to uključivalo odlazan na MUP da bi potvrdili registraciju (mutno se sjećam redova). No, danas me zabavljaju neke druge stvari. Na primjer, dolazimo do plaćanja obaveznog osiguranja i gospođa me pita za način plaćanja. Kako osiguranje i nije mali novac, valjda kao i većina građana odabirem plaćanje kreditnom karticom na rate. Duže traje, ali je (financijski) učinkovitije. E sad, kreće redovan procedura: kartica se mora autorizirati na iznos osiguranja, zovemo kartičnu kuću, kuća kaže OK i to bi trebalo biti to. Princip je valjda jednostavan: osiguravajuća kuća u cijelosti dobija iznos, a kartična kuća mi zapravo otvara kredit i lijepo zaradi na kamati na 10 rata. No slijedi šok: gospođa uzima karticu i ukucava broj kartice u računalo. Na moje pitanje (i zaprepašten izraz lica) odgovara mi da "tako traži program". Sad se ja pitam: što će programu broj moje kreditne kartice?? Osim što se valjda po 100-ti put kosi s bilo kakvom privatnošću (a čisto sumnjam da je ta baza podataka prijavljena po zakonu u registar podataka), za mene je to i potencijalni problem: što ako im ukradu podatke? Vjerojatno će na mojoj kartici završiti par tisuća eura dok si rekao "obavezno osiguranje automobila".

Koliko smo daleko napredovali u razumijevanju privatnosti? Iako se meni to ne čini kao problem koji prosječna osoba ne može razumijeti, očigledno ljudi ne razmišljaju o tome (a da ne govorim o ljudima koji kreiraju takve softverske aplikacije, ili ih naručuju). Recimo da postoji 2 tipa "prijenosa" podataka: kada vas netko pita da li želite da se vaši podaci spreme u bazu (a za što uobičajeno ima razlog ili vam to omogućuje da pristupite određenoj usluzi) te naravno kada vas nitko ništa ne pita. Dileme ovdje nema: drugi pristup je protuzakonit. Zakon o zaštiti osobnih podataka Zakon o zaštiti osobnih podataka, (Narodne novine, 103/2003), posebno čl. 7., za razmjenu podataka koji nisu predviđeni nekim posebnim zakonom, kao što je npr. Zakon o bankama (Narodne novine, 84/2002, čl. 99.), predviđa privolu potrošača. Privolu ili odobrenje, da svi razumijemo.

Isto tako razumijem da je ispravni pristup da vas netko pita: "ako želite uslugu x molim vas potpišite da ste suglasni da se vaši podaci ... što god". Tako dobivamo kredite (sjetite se Hrvatskog registra obveza po kreditima HROK-a), osobne dokumente, izvode, itd. Ali upravo je nevjerojatno koja količina podataka se prikuplja o nama, a da nas za to niti ne pitaju. S osobnim podacima sam se pomirio - pojedine institucije ih o meni imaju više nego što ih ja znam. Ali podaci tipa kreditna kartica...

Dakle, slijedeći put kada se ovako nešto dogodi pitati ću ih 2 pitanja: da li je baza podataka prijavljena u registar te zašto ne traže moju privolu a već prema Zakonu i članku. Baš me zanima kako će me pogledati.

ratkom @ 13:58 |Komentiraj | Komentari: 0
Instant Messenger
Dodaj blog u Favorites
blogmarks del.icio.us digg TailRank Technorati YahooMyWeb
Arhiva
« » kol 2007
Brojač posjeta
374633
O autoru ...

RatkoM skraćenica je za Ratko Mutavdžić, poznato/nepoznato ime u Microsoft zajednici, u slobodno vrijeme radim u tvrtki Microsoft Hrvatska, a kao što bi i očekivali komentari na ovom siteu su ipak moje osobno mišljenje a ne mišljenje tvrtke u kojoj radim.

Uvijek dostupan na ratkom@microsoft.com ili putem ovog bloga, a uvijek možete nazvati MS i tražiti moju malenkost. Blog je "profesionalni" blog kojim želim razmjenu komentara, informacija, sugestija, ideja i čega sve već ne između Microsoft DPE grupe i ljudi koje bi mi zvali "community". Primarno se odnosi na developere, ali ne garantiram da neću zastraniti i dotaknuti se još koje teme.

Da ne zaboravim, zahvaljujući paralelnom interesu, dosta toga vezano uz project management, organizaciju profesionalne servisne organizacije, te neke ostale tekstove možete pronaći i na mom web siteu PROJEKTURA.ORG. Ali blog mi je ipak dinamičniji od web stranica, tako da sam ovdje više ažuran.

Za one koji se pitaju: od 01.09.2007 (a možda i prije) preuzimam funkciju DPE Lead (voditelja grupe). Na moje veliko zadovoljstvo, vraćam se svojim korijenima, instaliram ponovo sve alate koje sam do sada ignorirao, i vjerujem da mi Excel više neće biti primarni razvojno - zbrajački alat ;) 

Ratko Mutavdzic's profile on LinkedIn


Čitam ... (ožujak/travanj 2008))

The Black Swan, Nassim Nicholas Taleb

Gotovo je nevjerojatno kako na nas utiču stvari za koje vjerujemo da zapravo nema teorije da se dogode. Crni labud je zapravo događaj koji će se teško ostvariti, ali kad se dogodi, em što je nepredviljiv, em što ima ogroman utjecaj. Primjeri su uspjeh Googlea ili, možda malo crno, 11.9. i Twinsi. Autor tvrdi da je zapravo sve oko nas nepredvidljivo i da te pojave uopće ne istražujemo - držimo se onog što znamo i što nas usrećuje. 

Prava mala "comfort zona".

Slušam ... (veljača 2009)

SONIC YOUTH / GOO 1990


Što ih više (ponovo) slušam, to su mi bolji. Jedna od perjanica novog doba krajm 80th(početkom 90tih) u Americi, a koju krase i R.E.M., Nirvana, Pearl Jam, ali i Pixies, Mudhoney itd. Oštra, dinamična gitara i ponekad zaluđujuće kombinacije koje su nosili Thurston Moore i Kim Gordon.

Za fanove i one koji će to tek postati, nema do broja 8. Mildred Pearce.

Gledam ...

Flags of our Fathers, HDDVD, Clint Eastwood

Ponekad izaberem dobar film, krivu tehnologiju. Prije nekog vremena sam nabavio HD DVD player, koji dolazi uz XBOX 360 pa i nije neka investicija, te nekoliko filmova tek da se uvjerim u novu HD tehnologiju. 

I stvarno - na velikoj plazmi u 1080i izgleda savršeno. Film je kao što znate dobitnik Oscara, i zanimljivo ne toliko ratni koliko bi čovjek očekivao. Scene su dobre, manje napete nego u "Saving Private Ryan", ali isto tako realistične. Slijedi mi gledanje "Letters form Iwo Jima" ilitiga japanska strana iste priče - crno bijela tehnika / japanska spika.

[x]

“…As long as you have innovation in the IT industry, you will have interoperability challenges.  But we're going down the tight path. It's a journey and we'll need to make adjustments based on community but generally we feel like we're going in the right direction." –Tom Robertson, manager of interoperability and standards at Microsoft – The Register

Statistika?
Index.hr
Nema zapisa.