Quick Note: David Chappel ne gubi vrijeme... objavio je novi whitepaper pod nazivom Software + Services in the Microsoft World: Overview for IT Decision Makers, odličan dokument o tome kako Microsoft vidi S+S, SaaS, SOA priču. Kako naslov i kaže, namjenjeno donositeljima odluka u IT svijetu, ali ne brinite, ako niste među inima, zbilja je napisan kao lagano štivo.

Direktni link: http://www.davidchappell.com/S_S_in_the_Microsoft_World--Chappell.pdf

Jedna od trenutno najzanimljivijh stvari vezanih uz OOXML je tvrdnja pojedinaca kako će datoteke spremljene u Microsoft Office 2007 formatu dokumenata biti vjerojatno nečitljive nakon što ECMA/ISO usvoje promjene  koje će ECMA predložiti na Ballot Resolution Meetingu, te da je i dalje pametnije koristiti stare binarne formate.

Halo?

Prvo krenimo od generičke stvari koja se zove XML. Dakle po Wikipediji, iako nam to ne treba, ali eto: "...Its primary purpose is to facilitate the sharing of structured data across different information systems, particularly via the Internet…". Dakle, XML je STVOREN kako bi se podaci lako razmjenjivali između različitih formata. Cijeli niz B2B riješenja temelji se na razmjeni XML datoteka (dakle, gotovo bilo što na Microsoft BizTalk Server, SAP Netweaver, IBM Web Business Integration Server ,ORACLE/BEA štogod… ) a da ne govorim o grugim primjenama. Formati i jesu otvoreni, definirani po XML specifikaciji, kako bi ovo sve funkcioniralo. Open XML datoteku mogu otvoriti i Notepadom ako treba (iako će struktura izgledati prilično čudna :)). Nečitljive?

Drugo, već danas postoje konverteri za prebacivanje datoteka. Bilo kao dodaci kliljentskim aplikacijama, bilo kao online servisi (kao što je zamzar.com). Prebaciti nešto iz OpenXML formata jednostavno je kao koristiti Save As… opciju. Ne kažem da će vam ikada trebati, ali ako zatreba, ISV partneri Microsofta sigurno će kreirati niz rješenja koji popunjavaju potrebe korisnika - zamzar je upravo jedno od takvih rješenja.  

Treće, opet ne razlikujemo specifikaciju i implementaciju. Specifikacija može imati razne verzije - sjetimo se samo web servisa - koji opet može imati razna sučelja i samo je pitanje ugovora (contract) koja verzija će se koristiti. Microsoft Office 2007 će bez problema otvarati sve verzije dokumenata po bilo kojoj specifikaciji, implementacija to mora riješiti.

Upravo mi pade na pamet… trenutno se radi na specu ODF 1.2. Kako će Open Office otvoriti dokumente koji su rađeni po specifikaciji 1.0? Da ne govorim 1.1? Preporučam ne spremati dokumente u 1.0 kada se nije završila niti 1.2 specifikacija. A sigurno će se jednog dana pojaviti i specifikacija 2.0 za koju nitko ne zna kako će stvarno izgledati (naravno, malo ironije ne škodi).

Najbolji mi je jedan komentar na Suttorov članak (prenosim veći dio):


"It took me a while to recover from the shock of realizing that for decades the world has misunderstood the value of standardized markup. However after accepting the safety of binary formats and the dangers of XML, I am now wondering whether it is safe to continue using HTML. I heard it was changing and since it is sort of like XML, is it just as dangerous?"

Zgodno.

Mada zvuči bombastično, Google je zapravo napravio preview XLSX (nisam probao ostale) dokumenata na svojim pretraživačkim stranicama, odnosno, na osnovu specifikacije (!) je napravio pregled Excel 2007 dokumenta - jasno je svakom developeru da je to zapravo ispis XML dokumenta, što je trivijalno, ali zato i postoje otvoreni XML formati zapisa.

Na primjer, pronađete XLSX dokument te kliknete na "Prikaži kao HTML"...



I ispiše se sadržaj dokumenta, prilično vjerno originalnom formatu...



Trivijalno, efektno, upotrebljivo. Da zaključim: Google je jedan od implementatora Open XML specifikacije. Kao i hrpa ostalih.

Kao što već najavih, jučer je otvoren pristup po .NET Framework knjižnice. Koliko bi ovo trebalo značiti programerima, ne treba trošiti riječi, i vjerujem da je ovo jedan u nizu otvaranja izvornog koda prema krajnjim korisnicima - pojednostavljujući život svima. 

Što je točno objavljeno možete pročitati na blogu Scotta Guthrie-a, a tamo je i uputa kako knjižnice možete koristiti u Visual Studiu, a dodatna objašnjenja su i ovdje.  Ako ovako nastavimo, zbilja će Microsoft postati open source kompanija :).

... OSP ili Open Specification Promise. Da prevedem, Microsoft je odlučio otvoreno objaviti specifikacije svojih binarnih formata (.doc, .xls, .ppt) - dakle verzija prije one temeljene na Open XML specifikaciji. Do sada ovaj tip informacije je bio dostupan samo na zahtjev (procedura, mail, potpisivanje ugovora), a nakon 15.02. cijele specifikacije ćete jednostavno moći downloadati s microsoft.com web sitea (točna lokacija uskoro).

No puno zanimljivija je činjenica da MS paralelno planira investirati u razvoj open source rješenja na SourceForgeu koji će kreirati alate i vodiče za bulk (masovno) prebacivanje dokumenata iz binarnih formata u novi ECMA 376 - Open XML format. Pojednostavljeno, umjesto da svoje stare dokumente otvarate jedan po jedan i spremate u novi format (ili ih jednostavno ostavite u starim), sada će alat to napraviti za vas. A vi lijepo sjedite i gledate Otvoreno...

Primjetimo da ovim Microsoft u potpunosti otvara svoje formate i sadašnje (Open XML, implementiran u MS Office 2007 izdanju) ali i prošle (sve starije verzije) te značajno pojednostavljuje upravljanje dokumentima. Kako korisnicima tako i partnerima ali i konkurenciji koja možda značajno bolje integrirati svoje alate i nove/stare formate zapisa.

Više o tome na dva referentna bloga: Brian Jones – http://blogs.msdn.com/brian_jones/archive/2008/01/16/mapping-documents-in-the-binary-format-doc-xls-ppt-to-the-open-xml-format.aspx te Gray Knowlton http://blogs.technet.com/gray_knowlton/default.aspx

Mjesec i nešto dana do Ballot-a u Genevi, točno na predviđeni datum, ECMA je završila odgovore na komentare nacionalnih tijela vezanih uz prijedlog prihvaćanja Open XMLa kao ISO norme. Rekao bih da je veliki posao odrađen: odgovoreno je na 100% svih komentara (kao što piše u naslovu: 3.522).

Zahvaljujući ISO pravilima, tek očekujemo cjelokupan tekst komentara, a do tada pročitajte objavu na ECMA stranicama (ECMA kao predlagatelj radi na ovom procesu). Primjetio sam da je prihvaćeno dosta postojećih normi i uklonjeni dijelovi koji su bili u konfliktu s istima, te prošireni dijelovi specifikacije gdje su uočeni problemi ili nepravilnosti. Ovako napamet, čini mi se dosta konstruktivno od strane ECMA-e i Microsofta. Ali sačekati ćemo BRM, i vidjeti što kažu zemlje koje su uputile komentare. Moje malo dodatno pitanje jest: je li sad ovo "najstandardnija" od svih specifikacija? Nakon tolikog truda vezanog uz komentare, prijave i odgovore, čini mi se da su zbilja pošteno "istresli" specifikaciju i riješili brojne nedoumice. Vrijeme će, kao i uvijek, pokazati stanje stvari.

Očekujte više informacija do BRM-a, ali stvarnu debatu u tjednu 25-29.02. kada je sam Ballot Resolution Meeting.

Kao prilično svježe razmišljanje u ovoj nadasve političkoj bitci formata pojavio se Research Review koji je predočila javnosti konzultantska kuća "Burton Group".  Kako priča o formatima ne jenjava, nego se, naprotiv, povećava dolaskom famoznog Ballot Resolution Meetinga u Genevi krajem veljače - zanimljivo je pročitati mišljenje jedne od većih kuća koja ne samo da je uspjela predočiti priču o dva formata na svima razumljiv način, nego je možda među prvima napravila jaku analizu oba formata gledajući iznad političkog utjecaja standardizacije i usvajanja oba formata kroz ISO.

Ukratko, što kaže izvješće:

Prvo, daje se mišljenje zašto bi trebali postojati višestruki formati dokumenata, razumijevajući da su ODF i Open XML razvijeni imajući različite prioritete i obilježja koja utječu na dizajn i prema tome, nisu "zamjenjiva".

Drugo, autori Open XML opisuju kao "značajno više izražajan i više aplikacijski orijentiran" nego ODF, pominjući podršku za korisnički definirane sheme (custom shemas) te potpunu vjernost starih dokumenata u novom formatu - predviđajući da će zahvaljujući funkcionalnosti i jakom ekosustavu - Open XML biti uspješniji od ODF-a.

Treće, prihvaćanje Open XMLa biti će značajnije i lakše zahvaljujući ekosustavu Microsoft Office aplikacija. Nasuprot tome, ODF evolucija će biti "sporija i složenija" uglavnom zbog vlasništva kompanije SUN nad Open Office aplikacijom, koja je primarna implementacija ODF-a na tržištu.

Četvrto, istraživanje ODF-a vodi autore ka zaključku da je ODF "nedovoljan za stvarne enterprise zahtjeve" i njegova će uporaba biti ograničena na scenarije gdje nema složenog modeliranja dokumenata ili potreba za potpunom vjernošću starih Microsoft Office dokumenata.

Peto, preporuka Burton Grupe je razumijeti mogućnosti Open XML specifikacije te koristiti ODF "više kao izuzetak nego kao pretpostavku (default)".

Cijeli dokument na 40 stranica možete pronaći na adresi
http://www.burtongroup.com/Guest/Ccs/WhatsUpDoc.aspx. 

Za one koji su uključeni u globalnu ali i lokalnu problematiku ODF/OOXML rekao bih da je ovo obavezno čitanje - ako ništa drugo barem da razumiju što zastupa druga strana (čitaj Microsoft). Tvrdim, zaboravite politiku i ideologiju - potrebno je razumijeti koje su prednosti i mane pojedinog formata te biti otvoren prema svim opcijama - a koje to jesu već sam pisao u prethodnim postovima. Tag: Open XML.

(dodatak 14.01.2008: ako vas zanima što dodatno ima za reći jedan od autora izvješća, pogledajte njegov blog. Započetak, potvrđuje da ga nitko ne sponzorira :)).

OK, svi znamo da BIll odlazi, barem sa full time pozicije. No, video koji su napravili za CES Keynote je jedna od najboljih zeka koje sam vidio a da u njoj sudjeluje Bill - i to ne samo Bill nego i Brian Williams, Steve Ballmer, Matthew McConaughuey,  Robbie Bach, Jay-Z, Bono, Steven Spielberg, George Clooney, Jon Stewart, Kevin Turner, Hillary Clinton, Barack Obama, Al Gore, Ray Ozzie te Craig Mundie. Ovo je zbilja MUST SEE!!

Mislim da ćete ovaj link u slijedećih par sat naći na svem živom:)

Interesantno je kako vas ponekad sitan klik na link i sadržaj stranice natjeraju da već odustanete od odlaska u krevet i provedete neko vrijeme razmišljajući o upravo pročitanom sadržaju. Tako eto klikajući naiđoh na slijedeći video: 5 min, vrijedi gledati.



Što reći? Kako će izgledati informacija u budućnosti? Kako ćemo ju pronalaziti gdje ćemo ju pohranjivati i kako ćemo ju koristiti? Kako li će uopće informacija - izgledati? Sve pitanja koja me plaše poput onog - koliko sam vremena proveo snimajući klince unutar raznih digitalnih formata za koje čak nisam ni siguran da ću te iste zapise moći za desetak godina i pogledati? Što je recimo danas s svim onim silnim VHS, Beta trakama za koje se više niti ne proizvode playeri (da ne kažem - driveri). 

Jedino rješenje mi se čini izgradnja nekakvog metasloja - metapodataka koji mi mogu opisati na koji način je informacija spremljena, kako bi uvijek mogao izgraditi način kako do nje doći. Problem ipak nije fizičke naravi (kao što je to kod Bete ili VHSa) nego naravi sučelja - znamo li kako doći do podatka (upravo sam se sjetio kako stupidno u Independence Dayu ekipa povezuje svoj laptop s svemirskim brodom "host negotiating... connecting... done... uploading virus". Stvarno za idiote.

Nešto od toga se priprema i kod nas. Na nedavno održanom MS Interoperability Day-u razgovarali smo o tome kako napraviti metasloj informacija koje su portrebne za informacije koje danas razmjenjujemo (čitaj dokumente). Našlo se tu relevantnih sugovornika - npr. ekipa iz HIDRA-e (Hrvatska Informacijsko Dokumentacijska Referalna Agencija). Nešto bi za reći imala i ekipa iz Hrvatskog državnog arhiva, te i cijeli niz INDOK (Informacijsko Dokumentacijskih) službi po raznim tijelima javne vlasti.

A na kraju tu je i pitanje pohrane informacija u određeni format dokumenata. A to je već OOXML/ODF/PDF/HTML/TXT pitanje. Obećavam da neću o tome :)

Čitam novu knjigu (zapravo paralelno čitam s onom dolje koju nikako da dovršim): "Innovation Nation: How America Is Loosing Its Innovation Edge, Why It Matters, and What We Can Do to Get It Back " (John Kao) - iako je mogao smisliti i inovativniji naslov od ovoga :). 


Cijela knjiga može se ukratko podijeliti na dva dijela: dio u kojem se plače oko toga da Amerika danas nije dominantna kao nekada te dio koji je pametniji i koji zapravo objašnjava odakle stvarno inovacije danas dolaze. Logično, razmišljam o drugom dijelu, ignoriram prvi i interesantno je razmisliti o zaključcima knjige gledajući naš lokalni kontekst.

Prvo, talent se nalazi svugdje. Talent ovdje naravno znači ljudi a problem ljudi, odnosno nedostatak istih u kategoriji talenata danas je jedna od uobičajenih tema svih poslovnih i inih skupova (evo baš jučer čitam kako Croatia Airlines zapošljava 10tak pilota stranaca jer domaći bježe na strane aviokompanije gdje je bolja plaća. But of course.). Informatika to trpi već duže vrijeme i to bez obzira na koji segment gledamo - jednostavno nema ljudi - nadam se da se Sveučilište već davno zabrinulo . No, to ne znači da ne možemo igrati igru inovacije - snaga mozga danas je disperzirana i lokalno i znam da odlične ekipe postoje i u Varaždinu i Splitu i Osijeku ali i Čakovcu, Pazinu, Slatini, itd. Pitanje je samo da li možemo prepoznati njihov rad i iskoristiti potencijal na pravi način - zapamtite, možda se slijedeća hit tehnologija razvija upravo negdje u Makarskoj.

Drugo, kapital se isto tako može pronaći svugdje. Kako se upravo nalazimo (možda) u Web 2.0 kapital ekspanziji tako se i u Hrvatskoj postavljaju pitanja… gdje je investicijski kapital? Odgovorno tvrdim, svugdje. Leži na cesti. Nudi se na sve moguće i nemoguće načine. Ono u čemu smo loši - neznamo ga uzeti. I pri tome ne mislim samo na Venture / Angel Capital fondove. Mislim tu i na državu, razvojne programe, agencije, banke, fondove, privatni kapital, EU fondove, itd itd. Iskoristivost istih je na vrlo malom nivou, reći će vam svaki upravitelj istih. Problem je u tome što nemamo ljudi (vidi gornji pasus) koji znaju pronaći i uzeti te novce. Pa onda gledamo kako platiti skupe konzultante da nam u tome pomognu. Pa nam to izgleda nepotrebno. Pa onda novaca niti nema.

Treće, tehnološki parkovi (recimo to, Sillicon Valeys) su svugdje. Iako se golema koncentracija znanja poput one u Silicijskoj dolini ne nalazi tako često (dobro, možda Kina, Indija, Singapur, Finska …) ona danas nije niti potrebna, upravo zbog globalizacije. Ako već hoćete, imamo i mi tehnoloških parkova u kojima se rade određeni startup projekti, ali park sam po sebi nije bitan. Ono što je bitnije je dostupna infrastruktura - recimo 2MB veza prema Internetu. 79kn danas kod nas. Riješeno. Imamo preduvjete, imamo li inovaciju?

Četvrto, potrošnja je danas svugdje. Možda zvuči čudno, s obzirom na transparantnost koja danas ne postoji (na primjer probajte pronaći bilo koji smisleni dokument vezan uz proračun RH putem kojeg ćete saznati gdje se i na što novac troši). No, pustivši to na stranu, negdje morate stvoriti potražnju (tržište, potrošnju) da bi ostvarili inovaciju (logično, zar ne, zato i jest inovacija), a negdje morate uletjeti u vlak potrošnje koji već postoji. Ali, potrošnja danas nije samo država i velike kompanije. Long Tail model nas uči drugačije - potrošnja postoji na svim nivoima pitanje je samo koji poslovni model  odgovara vašoj inovaciji.

No glavno pitanje koje me svi pitaju jest: koja je tu uloga države? Iako bi sad tu slijedio esej o tome, malo ću samo promjeniti odgovor: interesantnije je koja je tu uloga svih "državnih" entiteta, kao što je lokalna samouprava. Dakle, gdje se kreiraju sva četiri osnovna elementa inovacije koje sam upravo nabrojao? Moje mišljenje je - zaboravite centralnu državu i velike kompanije. Lokalna uprava je upravo ona koja bi trebala biti glavni pokretač razvoja (naravno, očekujem daljnju decentralizaciju države) i koja bi trebala gledati prvo lokalni interes zajednice a onda što već iz toga bude. Dobar primjer je Varaždin i investicija u tehnološki park, ali i opći interes za SME (Small & Medium Enterprises) rješenja koja tamo vlada. Grad razumije da mu nije od interesa investirati u mega rješenja za globalno tržište - idemo investirati u rješenja koja možemo primijeniti danas, ovdje lokalno, i time potaknuti i proizvodnju inovacije ali i odmah otvoriti potrošnju, odnosno tržište, jer ga mi najbolje razumijemo. Jednostavno, zar ne?